V treh letih smo pridobili dokaze, ki natančno določajo mejnike v življenju Petra Marinića. Ti v celoti zavračajo osnovno fabulo v legendi o dvajsetletni odsotnost in stolpu ljubezni. Petar Marinić je bil morda od svojega dvajsetega do štiridesetega leta svoje starosti komaj kdaj daljše obdobje odsoten. Dejstvo je, da je v tem času mornar, častnik, kapitan in lastnik ladje. Vsaj do leta 1850 pluje na jadrnicah in parniku po Jadranu in Sredozemlju. Najprej na očetovi ladji, nato pri Lloydu in za tem pri Donavski parobrodski družbi (DDFG) od leta 1850 do leta 1857, ko se vrne na Silbo in se leta 1858 poroči. Od takrat se mu začnejo rojevati otroci, vendar je vsaj do leta 1867 še vedno zaposlen pri DDFG.
Tu so priloženi nekateri dokazi. Eno od nepričakovanih odkritij je tudi leta 1881 posneta fotografija kapelice pred hišo. ki je bila zgrajena približno leta 1872.
Krstni list 
Licenca za kapitana obalne plovbe Cap. P. M. , Zadar 1841
Licenca za kapitana dolge polvbe Cap. P. M., Trieste 1846
Objava v Österreichischer Beobachter 24. 2. 1839
1850 incident Pietro M, Zemljevid preliva med Lesbosom in kopnim – Mytilini Straits
Prevod poročila o incidentu leta 1850:
Upravnom odboru Udruženja parobrodne navigacije Austrijskog Lloyda
Uvidom u izvješće kapetana Pietra Marocchino zapovjednika parobroda br. 24 „Italia“ od 24. travnja 1850. kojim je obznanio udes toga broda koji se dogodio u 1:30 ujutro dana 21. istog mjeseca, na stijenama Paglio; Uvidom u usmeno izvješće koje se održalo u luci Foça (Focchie) dana 21. travnja 1850. na parobrodu „Italia“ i ostala izvješća održana od 23. do 29. lipnja 1850. na istom parobrodu u luci Istanbul (Costantinopoli) Uvidom u izvješće Istražne komisije iz Trsta od 15 srpnja 1850., odaslane u svrhu definitivnog izvida činjenica, na temelju navedenih izvješća i rezultata akata
utvrđeno je da je:
na dužnosti gvardije tijekom koje se zbila nesreća bio prvi poručnik Petar Marinić, koji je zanemario naredbe što mu ih je za dobro upravljanje brodom dao kapetan Pietro Marocchino, koji mu je dakle predao zapovjedništvo da je spomenuti prvi poručnik u osnovi bio nemaran, kao što se iz spomenutih akata također zaključuje, da je noć u kojoj se dogodio udes bila jasna, te da je osmatrač mogao i trebao uočiti opasnost na vrijeme kako bi ju izbjegao da se kapetan Pietro Marocchino nakon predaje zapovjednišva prvom poručniku Mariniću povukao na odmor u kancelariju te je u konačnici bio nesvjestan manovri koje je izvodio 1. poručnikPresuda kriv je prvi poručnik Petar Marinić jer je promijenio rutu/kurs koja mu je određena u činu preuzimanja gvardije, što je prekršaj koji je bio glavni uzrok udesa kriv je kapetan Pietro Marocchino jer je u zahtjevnom tjesnacu kakav je Mitilenski, povjerio gvardiju 1. poručniku Mariniću bez da se prethodno čvrsto uvjerio u njegovo iskustvo u plovidbi takvim akvatorijem, što je svakako trebao učiniti budući je to bila njihova prva zajednička plovidba kriv je tkđ. kapetan Marochino jer nije zaustavio stroj, što je bila njegova najhitnija dužnost, u istom trenutku kada mu je prvi poručnik Marinić rekao da nije siguran na kojoj se poziciji brod tada nalazio.
S obzirom na najveću nesavjesnost radi koje su, proporcionalno njihovim funkcijama, proglašeni krivima kapetan Pietro Marocchino i prvi poručnik Petar Marinić, posljedica koje je udes parobroda br. 24 „Italia“
Osuđuje se
Prvi poručnik Petar Marinić na trenutni otkaz, a kapetan Pietro Marochino na korektivnu novčanu kaznu u visini od jedne mjesečne plaće u korist Mirovinskog odjela, ističući istodobno nezadovoljstvo njegovim ponašanjem u navedenim okolnostima.
Nalaže se o ovoj presudi pismeno obavijestiti spomenutog kapetana Pietra Marocchina i prvog poručnika Petra Marinića, kao i ostale kapetane svih parobroda tvrtke, te Upravu mirovinskog odjela Austrijskog Lloyda, na uobičajene načine i usmjerenja.
Izdano u Trstu istog dana 24. srpnja 1850.
Upravni odbor Društva parobrodne navigacije Austrijskog Lloyda
Pismo pravnukinje
zapisala Neva Giancola, hči Gioconde Cattanar, hči Amelie Marinić, hčere Petra M.
Bologna december 12th, 2006
Dear Mr. Hawlina,
As I promised, I am writing to communicate the data I have knowledge about, concerning my great-grandfather, captain Pietro Marinich. The information I am goingto give to You come from my grandmother Amelia Marinich’s tellings.
She used to tell me that her father, bom from a good family, had attended successfully the Lussino’s school for Sea Captain and, after having engaged with a girl from Selve, he had left for a long journey with his ship (maybe a sailing ship). When he returned in Selve he discovered that his former fiancee was married to another man and had had a daughter, then and he decided, following a odd impulse, to wait that the little daughter of his previous fiancee to grew up, until he could marry her,despite the difference of 20 years and more running between them.
This is the romantic aspect of the story; of sure they had a longlasting and happy wedding, crowned with the birth of 13 sons.
Comming to the house, he decided to have a tower built in the middle of the inhabited place, in a narrow neck of the island, so that his wife could be able to see both his departures and his arrivals. As he became an older man, left the navigation, he took care of his properties (my grandmother used to tell me about 8 fields and 2 woods) and at the same time he had an important role in the social history of the island, still ruled with a feudal – medioeval system, becoming Podesta.
Due to his role and also for his social status he had frequent contacts with important personages of that age. My grandmother told me of the visit of a Prince from Asburgo, maybe the Crown Prince.
This reason he wanted his young wife to dedicated to her studies also learning few foreigner languages. Also male sons, at least the most willing, received an adequate instruction out of the island, first in Zara then, accordingly to different inclinations of each one, in Vienna, Budapest, Lubiana and Trieste.
Daughters instead had to adapt themselves to the female kind of education of those times, learning music, drawing, at home or, eventually, in Zara.
Those are the facts of my Greatgrand father life I know; the overall impression that I received is of a man really capable, resoluted in his actions, proud, great lover of the family and desirous to transmit to his sons his view of life as they could always bear their surname with honour.
I send you also a copy of Marinichs’ Genelaogic tree. Unfortunately there are some blanks I was not able to fulfill.
I am also sending you fome picture of my forefathers, hoping they could be useful, maybe to lighten some descriptions.
I noticed You also wrote to my relatives in Dallas. I would be really grateful if You could communicate me other information You could receive from them.
I would also like to be kept informed of Your work.
Best regards
Neva Giancola
Nacenace's Blog 